RAZBIJENI SAN
RAZBIJENI SAN
Kosa ti se zlatom rasula
na prekrasna ramena.
Gledas uvis svojim plavim ocima
i meni se cini,
da se to dva neba spajaju.
Dugom tvog pogleda.
U jedrim grudima naslucujem tvoje vulkane.
U prsima tople vihore
na usnama topline ljubavi.
A onda sa tih usana kraj kojih bi
i utopljenik bio zedan
poteku reci.
Kao bujica prljave vode
po obali sanja:
"Skim si bio sinoc"
"Zasto se nisi obrijao"
i san se razbije
ko topli val
o hladne hridi.
autor B.Arsic