VOLIM TE 40 GODINA

SAMO MALI

SAMO MALI
Mnogi te ljubavi zvali
mnogi su za tobom uzdisali
a ja, ja bih ko povetarac mali
živeo u tvojoj kosi.
Pusti me bar u mašti
da ti budem jelek mali,
da ti tople grudi skrivam
od uzdaha da te branim.
Pokušaj bar jednom da me vidiš,
nisam ja toliko mali,
umem i ja da volim muški
kao i svi ostali.


A ti bi

A ti bi htela da ti budem,
ko svi dosad pre men što
su bili,e neceš lutko moja
u meni ljubav iskrena živi.
Možda mi se svidaš,
al ti necu priznati to
pa neka si poslednja 
žena na planeti,jer u 
tome što ti zoveš ljubav
samo intres se vidi.
Možda ti i nisi kriva za to,
možda je vreme ucinilo
svoje,ja eto nemogu da ljubim
ne mogu, onu što ljubav prodaje.


DALEKO

DALEKO
NISAM KRAJ TEBE UZ OSMEH ZORE
BELINA DANA GAZI PO TLU
A ZELJE TREPTE I OGNJEM GORE
DALEKO SAM I NISAM TU

NEMIR LEPRSA I LEBDI TELOM
NISAM KRAJ TEBE AL LJUBAV JESTE,
DANI SE NIZU U RUHU BELOM
OSMESI MOJI RECITE GDE STE??

SATKANA SRECO OD TANKIH NITI
UZDAHOM DRHTAVO GNEZDO MEKO
AKO TE NEMAM NECU TE SNITI
TI ODLEPRSAJ KNJEMU DALEKO?


USNULA NA RUBU PROPLANKA

Šta je to
što nocas ne romore zvijezde,
zašto se ne cuje
šapat mjesecevih zraka
let repatice,
škripa tocnova ’’velikih kola’’
niti rika ’’velikog medvjeda?’’
Zašto je tolika tišina
pitam se dok koracam
prema snu.
U mimohodu spazih
da zaspala je
šumska vila na obronku šume
i svojim prisustvom
izazvala pobožnost.
Nijem i šutljiv
ni treptaj oka ne pomjeram
gledajuci to divno lice,
providno poput izmaglice.
Razbaušene kose
i ravnomjerni pokreti grudi
smiriše mi strasti
i tada utihnuh i ja
sa željom da joj i ja
uletim u miran san
i zaspim
dok sveta tišina vlada.


E BAS MI SE NEDA

E baš mi se neda
da s tobom živim,
zbog svojih bednih
misli sam pao,
ko poslednji covek 
na planeti,nit tražio
nit izabrao.
Nekom jutro donosi
srecu,a nekom se tuga zna,
ja eto živim u svetu
gde se samo sanja,
moje je sunce na nebu
i svakim danom sja,
ko da živim u malom
raju ,al vecito sam.
Po nekad se iz tog sna
budim i tuga zaboli u srcu,
pitam onda sebe sam
štali je bolje ,da
živim bednim životom 
ili da sanjam.


Na obali mora

Na obali mora
Cekas me svake noci
Vidis me svaki put kad sklopis oci,
cekas me i znas da nikad necu doci,
zoves me i kad cutis moje ime,
molim te samo jedno zaboravi me.
Autor: Branko Arsic


Daj mi ruku

 

Daj mi ruku

 
 
Daj mi svoju ruku,povešću te negde
gde ćeš biti moja najlepša princeza,
gde osmesi vedri ko leptiri lebde,
gde za pesmu ptica nemaju kaveza.

Daj mi svoju ruku,ne plaši se,kreni
u središte bajke iz večernjih sati,
uz svečana zvona prepusti se meni,
obećavam da ćeš samo uživati.

Daj mi svoju ruku,nek' u mojoj dršće,
odagnaću u mrak svaku setnu boru,
ne plaši se draga da zagrliš čvršće
pajaca ovog što služi na tvom dvoru.

Za radost ću tvoju založiti sebe,
neka gorim tako kao vatra večna
što ti čuva srce da više ne zebe
i da, kako treba, budeš uvek srećna.

Daj mi svoju ruku i sa mnom zapleši
u zanosu zadnji devojački tango,
zablistaj u belom,svima se nasmeši,
od danas da budeš samo moje blago.