Cak i posle svega
Čak i posle svega
Prolaze dani i godine
duge,svaka bora na licu
opisuje tuge,pričaću vam priču
o životu jednom i žal za mladošću
davno prohujaloj.
Volelo je srce ovo
duša zna za to,željne usne
ostadoše poljupca njenog,
čuvao sam čednost njenu,
poštovo ko boga, da to bude
prvi put kad postane žena
srca moga.
Ali ona nije mogla razumeti,
ko zna šta se mutilo u
toj lepoj glavi, svađali se
često, a potom mirili,
kod se nismo jednom zauvek
rastali.
Ispisalo vreme tu knigu života,
da sudbinu krivim bila bi sramota,
jedinog krivca ja u sebi vidim,
jer takvim životom žive svi
pošteni.
Sretnemo se po nekad, posle
mnogo leta,još je moje oko
istom žarom gleda,u grudima
srce još ume da ludi,ne verujete
kad vam kažem, još je volim ljudi.