Od sećanja se ne živi...
Published on 11/10,2016
Od sećanja se ne živi...
Nevero moja dani prolaze,
od sećanja niko ne živi,
srce bi htelo bar ko negada
da te ljubi,da te miluje.
Proleće je tu, naportalu
život se budi,a tebe nema eh
glavo luda,čudne ti, misli,
čudnog li čuda.
Na učio na tvoju blizinu,
na nežni dodir što si imala,
na medna usta kad me zorom
bude,naučio tugo, ti život
da budeš.
Znam da ti je srce davno
oprostilo,znam da ti je
mladost grešku načinila,
al' kako ponos da ubedim,
kako društvu da kažem
da si opet moja.
Radosno sunce prolećnim
zrakom,obasja lice moje
miluje me nežno baš ko
ruke tvoje,sanjam budan,
sanjam usne tvoje,još te volim
još si deo ti ljubavi moje....