Noćna čarolija
Na jastuku mokrim od znoja
pokidana plava kosa tvoja,
još privlači miris tvog parfema,
ludoj igri zaborava nema.
Gledo nas mesec sa visine,
kroz zavese malo bi da virne,
te on posla srebro svoje nama
dok te ljubim da ne bude tama.
Ne verujem u magiu noći,
ko dva fenjera svetle tvoje oči,
a ti blistaš ko da si zvezda,
ljubav uvek čaroliju stvara.