Nistavilo
Published on 12/25,2016
Ništavilo,
Kradu me dani i
noći me kradu,
svakim trenom
sve manje je mene,
osipa se duga
život što čini,
ni'reči više
nisu od pomoći.
Izbledele oči
od dugog gledanja,
tamo ,daleko,
gde kraja nema,
sve u nadi
da ćeš tuda proći,
sunce bi'
me ko nekad grejalo...
Eh,, ta hladnoća,
ledi krv u venama i
telo drhti,
ko sveli list otkinut
s' grana,jesm li mrtav,
il' samo sanjam,
imam li ja kome
da se nadam,,,
kad čak ni' sebe nemam,,
lud sam rekoše ljudi,
čuo sam pričaše o
meni,taj podgugljivi
smeh ko eho se javlja
u talasima bez zaborava....