VOLIM TE 40 GODINA

Lažem sebe

Lažem sebe

Zalud lažem samog sebe
već danima pričam isto,
izmišljene snove sanjam
a znam da si ti daleko.
Srce hoda dušom celom,
dok pogledom tražim tebe,
a u oku krijem nadu 
sve od nekud da te čujem.
Da te vidim bar na tren,
da ti odam tajne svoje,
kako lažem samog sebe
da me ljube usne njene.


Ti neznas

Ti neznaš Čime sam te povredio, reci mi hoću da znam, već dugo me ta misao proganja,ko da sam dobio šamar. Jesam li te slušajno dodirnuo ako si prolazila tuda gde i ja, ili sam ti ukrao plavetnilo neba iz oka sjaj, pa se ljutiš kad ti kažem dobar dan. Jest' da te volim i da mi se sviđaš sva,da mi srce za trepeti u uzdahu od čežnje što u njemu odzvanja,ali ti to neznaš, nikada nećeš ni znati, ostaće to zauvek skriveno u meni kao stvarnost kao istina,kao bol i tajna...


Kad Ljubav za boli

Kad Ljubav za boli

Malo je suza u oku mom
da bi spralo tuge sve,
jednoj sam ženi za sećanje
dugo poklonio sebe,
pa neka plaču sve tuge u meni,
nek čežnja ko buktinja gori,
ako se ljubav bolom i meri
onda smo se mi previše voleli.
Jesam te voleo i još uvek 
tvoim dahom dišem,sve da sam
proklet,svaki stih ove
pesme na tebe miriše i
plaču mi noći duge,
kroz tišinu duša jeca,
kako da je zaboravim,
kad me sve na nju seća.
Otišla je i odnela, jedan
deo srca mene,
ali deo srca njenog,
krišom ostade kod mene,
pa me boli i plaču mi,
na nju divne uspomene.


krijem da te volim

Krijem da te volim

Volim te i 
ako znam da nesmem,
jer ljubav je tvoja 
ko visoki bedem,
o kome se razbijaju i lome
sve srca moga želje i ćutim,
tišinom nebskih tela dok kruže
oko zemlje pa tek tako kad ,
kad dodirnu nadu ,u kojoj 
krijem da volim te,dok duša
lagano u meni umire,
kao san kao stvarnost 
i saznanje da nema ništa
od ljubavi između mene i tebe,
pa ja ipak ko da sam lud
il bog zna štaje, tako silno i
jako volim te..
Ne neću ti nikad reći,
kakva se sve ljubav zbog tebe
u mom srcu rađa,nit kako si u 
mojim očima sve lepša i slađa,
neću ti reći,
nit kad je počela i zašto je nastala,
nit dali te još uvek sanjam,
sakriću negde u duši u srcu,
tu želju, što mi se zbog tebe javlja,
samo ću te voleti i voleti,
dok ti na grudima drugog čoveka ,
slatke snove sanjaš...


Trebaš mi ti a ne uspomena

Trebaš mi ti a ne uspomena

Kad svetlost lagano nestaje u tami,
kad sobna tišina sene iz prošlosti
pred očima stavi, trebaš mi,
da srce tugu zaboravi i
iz ponora prošlosti 
nežnim i toplim glasom
u očima mi stvarnost vratiš, 
trebaš, trebaš mi.

Kad vatra strasti u srcu se javi,
da moje usne na tvoje stavim,
trebaš mi za ljubav, da žeđ
moju gasiš,trebaš mi
toliko ,da nikad u životu ne za fališ,
ko što voda zemlju žednu
ne ostavi.

Trebaš mi, jer si žena,
trebaš mi ti a ne uspomena,
koliko mi samo za 
života značiš, tolko sunce
zemlju toplinom zrači,
ne dozvoli da mi ljubav pati,
da mi oko drugu ženu traži,
upamti ,, trebaš mi ti, a ne ona,
trebaš mi, ti a ne uspomena..


Ne sigurna ti si

Ne sigurna ti si
Necu da ti priznam
tvoj me osmeh mami,
ali u pogledu tvome 
ostajem po strani,
Ne odlucnost moju
ja u tebi vidim, na
cas kažeš pridi a 
potom idi,kakva je to igra
šta od mene želiš
zapališ mi vatru
a onda me slediš.
Samo kad bi ti
krenula ka meni
dva koraka bih ja
nacinio k tebi,
pa kad se sretnemo
srce ce da zna
dali se to ljubav u nama rada.
Ne sigurnost tvoju
osecam i znam,
jer neznaš kakav sam u
stvari covek ja,
um i srce to su pojma 
dva,ako želiš ljubav
samnom ,srce ce ti
reci da..


A šta ti to od mene još

A šta ti to od mene još

Pa dobro , nek ti
i bude ,nek nebom zbori
tišina moja,za muknuče
i ptica u visokom letu,
sad nek dušu moju lome, 
vetrovi života.
Ja sve ovo, zarad 
tebe činim,
za ljubav da u nama živi,
za sreću i kad budan snevam,
ostaće neme mi usne,
kao da ih nemam.
Eto zar nečuješ, sve je
prestalo, novo rađanje i
sunce je stalo,pričaj steni
što sad je u meni,,a tebi još
uvek sve je to malo.
Vidim sad ti i to 
smeta,što moje reči tebi
čujne nisu,što svaka
tvoja zadnja je ostala,
a tako bi se rado samno
posvađala.
Šta hoćeš više od mene,
dadoh ti ljubav dao sam
ti sebe,svu prošlost i mladost
što u nepovrat ode,ne nisam
ja svetac, već sasvim običan čovek,,
ti ne zasitivi ženski stvore..


ZAVOLIME

ZAVOLIME

Počni da me voliš,
počni ovog trena,
bez tebe sam
cvet, koji miris nema.
Pogledaj u nebo,
suncu svetla daj
ako me zavoliš,
stvoriće se raj.
U duši mi nemo
sreća sebe kuje,
ortuj me lubavlju
od tebe očekujem..


Skromna stidljivost

Skromna stidljivost

Krijem da je volim
a duša boli,kaži
bože šta da činim
sa stidom se borim.
Nisam ja ko drugi,
poraze ne volim
deo mene hoće nju,
a drugi se boji.
Kad stanem kraj nje
i glas mi za nemi,
sve što sam hteo
da kažem,ostaje
u meni.


Čežnja

Čežnja

Znam da si ti,
za mene daleka, 
ko najdalja zvezda
u noćnoj tami,
taj duboki 
jaz između
nas dvoje 
još dugo če tu stajati.
Mogu samo 
o tebi da maštam,
da te željan 
očima milujem,
dok u srcu sanjam 
mali zračak nade,
da me život 
sa tobom raduje.
Gori čežnja u srcu ,
u očima mojim
kad se osmeh tvoj 
na licu pojavi,
zadrhta telo,
duša procvetala,
o ,dali sanjam,
il me tvoj osmeh
lažnom nadom vara.


Zagrli me

Zagrli me.
Zagli me, 
pripij se uz mene,
iz očiju
kada iskra krene,
i dah srca željna
jedno grugog žele,
zagli me nežno,
zaustavi vreme.
Ukradimo, jedno drugog,
od pogleda svih,
sakriće nas oblak sreće,
dok smo zagrljeni,
stisnut ću te čvršće
željne su mi ruke,
sluti srce moje,
sve te slatke muke.
Po teći će vrela
krv, kroz srce, kroz vene
od tog trena biću tvoj
a ti deo mene,
letećemo kroz oblake,
put plavoga neba,
nosiće nas samo ritam,
ljubavnog ludila.
Stopi će se naša tela
kao da su sene,
ukradimo ljubav,
ugradimo vreme
od poljubaca žarkog 
usne će da bole,
da upamti sve u nama


Dali da ti kazem

Dali da ti kažem

Dali da ti kažem 
il sakrijem, 
dok mi misli lebde do 
nebeske svere,
dok mi srce lome
molitve i sene,
dali da ti kažem,
il da sakrijem daleko od tebe.
Da si dušu moju
prepolovila,
u jednoj,
si ti vatrena oluja,
vatrom strasti 
srce pod palila,
pa se čežnja do bola povila,
jer je u drugoj mladost tvoja
bedem načinila.
Dali da ti kažem 
za godine moje
ili da ih sakrijem,
da ta želja i 
čežnja za tobom
što duže potraje,
da mi srce još o tebi
snuje i 
da ljubav s tobom 
mašta mi daruje,
i bili bi smo mi idalan par,
ti lepa i mlada
a ja ,dovoljno star.


Sedimo cesto

Sedimo cesto 
moja samoca i ja
za stolom i pricamo
Obicno to bude s veceri
kad se sve smiri
Postavim na sto
beli papir i olovku
i pocnemo tako da razgovaramo
Prvo probistrimo dnevne dogadaje
procavljamo o politici
(ne zanima nas puno)
o ekonomiji pomalo
o vremenu i nevremenu obavezno.
Onda krenemo da malo
tracarimo o prijateljima
ko je sa kim i zašto
uz caj od kamilice ili kafu i biskvite
Ne pijem s njom, cudno, ali ne mogu.
Pijem sa drugim prijateljima
ali sa njom nekako ne mogu
Valjda alkohol uz nju ne ide...
Pušimo, to da! 
Ja malo više kad ona dode...
Pogledamo se u oci nas dvoje,
moja samoca i ja,
i taj trenutak najviše volim.
iz tog pogleda uvek nikne
divan svet
koji prepišemo na papir
i posle se dugo divimo
šarenom ludom, mahnitom
plodu našeg prijateljstva.


Šta hoćeš od mene

Šta hoćeš od mene

nemoj mo pričati
da prošlost boli
i kolko ti srce
još njega voli,
ja sam svoju zakopao
davno,onog trena 
kad sam tebe ugledao.
Nemoj me sećati na nju,
ja ti nikada neću reći
da ona je tu,
nikada nećeš znati
kolko sam je voleo
i kada i kako bih je preboleo.
Ako si samnom budi
samo moja,ne pričaj mi
kakava je bila prošlost tvoja,
zavoleh te jer te srce treba,
ako si ga tolko volela
što ne osta kod njega..


Opet bih s tobom

Opet bih s tobom
Opet se sunce, na istoku
budi, u hiljadu boja
protkah svoje sne
i opet bi srce da ljubi,
ko pre,te bestidno tople, 
meke i slatke usne njene,
Mnogo je godina od 
rastanka našeg
i mnogo je tuge ovo srce skrilo,
jer znam samo ja i niko
više,da je nikada nebih zaboravio,
al sudbina neda,neda mi mira
to sećanje na nju bolno srce dira
noćima je sanjam a danju je vidim
tu duboko ona u mom srcu živi.
A šta sam bez tebe,
ko ranjena prica bez krila,
ko šuma bez lista i reka bez
svog korita,
hoću da znaš,
opet bih stobom ko nekad,
jer mnogo je željno srce 
moje još i još ljubavi tvoje.